Plesna scena.hr

Revizija Labanova nasljeđa

Kretanja, časopis za plesnu umjetnost / Movements, Dance Magazine, ur. Maja Đurinović, br. 44, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2025.

• Nadovezujući se na umjetničko-znanstveni simpozij Licitari za Labana / Stoljeće kazališnog plesa: 1924. – 2024., dva izdanja časopisa Kretanja objavljena u 2025., čine svojevrsni diptih posvećen raznim aspektima plesnog modernizma. Nadovezujući se na temat Sto godina baletnih licitara, broj 44. donosi Sto godina Labana kojim se nadopunjuje slika o utjecajima i dodirima između baleta i modernog plesa, ali i potiču važna pitanja o nasljedovanju, arhivskom pamćenju krhke izvedbene materije, o prijenosima tehnika i znanja, kontinuitetu vrijednosti i njihovim transformacijama.
  
  Gostujući u Zagrebu 1924., Rudolf Laban održao je predavanje i izvedbenu prezentaciju na izložbi XIX. Proljetni salon u Umjetničkom paviljonu 21. svibnja; tadašnja publicistika zabilježila je o tom događaju i afirmativni osvrt Josipa Kulundžića u časopisu Scena. Potom je Labanova Tanzbühne, nakon gostovanja u Kazalištu, nastavila s turnejom u Sarajevo, Novi Sad, Beograd i Osijek. Tekstovi okupljeni oko teme Labanova nasljeđa, prema koncepciji urednice broja Maje Đurinović, jasno pokazuju da njegov dolazak u Zagreb 1924. godine predstavlja strukturni lom u razumijevanju plesa i pokreta u domaćem kulturnom prostoru. Potaknuta polemika o „novom“ ili „apsolutnom plesu“ manifestirala se kroz polarizaciju na labanovce i antilabanovce te svjedoči o ranoj recepciji Labana kao radikalnog mislioca koji ples odvaja od formalne funkcije, od kazališnog konteksta i podređenosti glazbi, te ga uspostavlja kao autonomno područje mišljenja i znanja. Kao što urednica ističe u Uvodniku, na beogradskoj turneji iste godine Labana je upoznala i tadašnja učenica prve modernistice ovih prostora Mage Magazinović – Ana Maletić, koja će kasnije nastaviti školovanje kod njega u Parizu, a u Zagrebu utemeljiti školu koja i danas predstavlja temelj obrazovanja plesača.
  
  Tema broja jest dvostrukost Labanova utjecaja: s jedne strane povijesna činjenica njegova ranog prihvaćanja, a s druge strane iznimna sposobnost njegove teorije da se kontinuirano reintepretira i primjenjuje u različitim disciplinama, od pedagoškog plesa, koreografije i etnokoreologije, do terapije, rehabilitacije i somatskih praksi. Danas svjedočimo utapanju Labana u mnoštvu drugih pristupa i praksi koje su baštinile njegovu gramatiku kretanja. Stoga ovaj broj postavlja pitanja o važnosti održavanja relacija s izvorom Labanovih osnova, a kao posebnu vrijednost u toj relaciji ističu se i kinetografske bilješke kao i motiv notacije, koje ilustrativno prate tekstove. Vrijedno svjedočanstvo o koncipiranju ali i arhiviranju plesa donosi plesna umjetnica Marija Šćekić iz koreografije nadahnute teorijom o kretanju tijela unutar ikosaedra, prilažući razradu plesne sekvence prvog dijela izvedbe.
  
  U svim tekstualnim prilozima izrazito su istaknute osobne perspektive u oblikovanju kontinuiteta, proširenja ili unaprijeđenja Labanove metode. Zajednička karakteristika priloga Ivančice Janković, Jasmine Zagrajski Vukelić, Jasne Frankić Brkljačić, Zrinke Šimičić Mihanović, Andreje Jeličić i Joan van der Mast, jest pisanje iz pozicije osobnog iskustva, čime se u Labanovo nasljeđe ne ulazi iz teorijske ontologije, nego iz žive prakse.
  U tekstu Laban u hrvatskoj pedagoškoj plesnoj praksi, Ivančica Janković se referira na svoje pedesetogodišnje iskustvo pedagoškog rada u Školi za ritmiku i ples, od 1999. Školi suvremenog plesa Ane Maletić. Naglašava dalekosežnost Labanove filozofije plesa u dva smjera, jedan je analitički pristup pokretu sažet u pedagoški materijal kreativnog odgojnog plesa, a drugi smjer čini integriranje Labanovog modela u umjetničke plesne izvedbe. Jasmina Zagrajski Vukelić u svom prilogu o metodici suvremenog odgojnog plesa, ističe Labanovu pionirsku ulogu u konceptualnom bavljenju plesom. Ističe da je on osmislio analitičku metodu za područje izražajnosti pokreta, a njegova koreutika, ideja ostvarenja prostorne harmonije daje jasnu prostornu strukturu, mogućnost da se stvara prostorna mentalna mapa.
  
  Pedagoška linija, obilježena djelovanjem Ane Maletić i njezinih učenica, razotkriva Labanovu metodu kao temelj kreativnog odgojnog plesa. Analitički pristup pokretu, strukturirana improvizacija i fokus na cjelovit razvoj ličnosti ističu se kao trajne pedagoške vrijednosti. Posebno se naglašava sintezni Laban–Dalcroze model, koji osigurava vertikalu institucionalnog plesnog obrazovanja u Hrvatskoj. Kao što piše Jasna Frankić Brkljačić: „Ta je metoda vremenski i sadržajno korespondirala s programom koji se provodio u Labanovom centru za ples u Londonu.“ Time se zagrebačka škola prepoznaje kao specifična lokalna artikulacija globalne Labanove misli.
  
  Iskustva pedagoginja i koreografkinja potvrđuju univerzalnost Labanove analize pokreta: efort (vrijeme, težina, prostor, tijek) i koreutika (prostorna harmonija) djeluju kao gramatika pokreta, primjenjiva na sve stilove i razine plesnog mišljenja. Međunarodni prijenosi znanja, osobito preko učenica i učenika poput Irmgard Bartenieff i Warrena Lamba, pokazuju kako se Labanovo nasljeđe umrežava s terapijom pokretom, analizom neverbalnog ponašanja i drugim suvremenim pristupima. Upravo je univerzalnost te misli omogućila daljnja proširenja prema somatskim praksama, Body-Mind Centeringu i radu „iznutra prema van“, čemu se analitički posvetila Zrinka Šimičić Mihanović u svom prilogu.
  
  Tekst Ivane Katarinčić iz etnokoreološke perspektive otvara pitanje labanotacije kao alata znanstvene odgovornosti. Rasprave i odluke iz 1950-ih potekle u stručnoj zajednici folklorista svjedoče o naporu da se plesovi očuvaju preciznim zapisom, a u tom se području i kod nas Labanova kinetografija do 1980-ih afirmirala kao priznat sustav, neovisan o stilu plesa. Dijana Merey Sarajlija ukazuje na primjenu Labanovih postavki izvan plesne umjetnosti, u verbotonalnoj metodi osnivača SUVAG-a Petra Guberine, u rehabilitaciji sluha i govora te učenju jezika, što potvrđuje da je Labanov model kretanja ključan za razumijevanje odnosa tijela, zvuka, prostora i značenja.
  
  Zaključni glasovi broja, Andreja Jeličić i Joan van der Mast govore o načinima na koji su znanja temeljena na Labanovim učenjima zastupljena u studijskim programima Odsjeka plesa na zagrebačkoj ADU, od njegova osnivanja 2013. One jasno artikuliraju da je revizija nasljeđa Labanove analize pokreta ujedno i pitanje njegove budućnosti, a otvaraju se i pitanja o očuvanju sjećanja na vizionara i revolucionara u imenu Labanovog sustava ili prihvaćanju preimenovanja sustava, u primjerice Integrirani sustav analize pokreta, kao što predlaže Joan van der Mast. Stotinu godina nakon njegova pojavljivanja u domaćoj sredini, Laban se prvenstveno percipira kao otvoreni sustav mišljenja. Široko područje primjene, od kazališnog plesa do terapije i obrazovanja, potvrđuje da je Labanovo nasljeđe preživjelo upravo zato što se neprestano transformira.
  
  Ključnu vrijednost broja čini uvid da Labanovo nasljeđe dosljedno ostaje baza kazališnog plesa, a s druge strane da širina njegove vizije o elastičnosti prostora modeliranog tijelom ili kristaličnosti tijela kao pokretne formacije razgrađuje prvenstvenu predrasudu u shvaćanju plesa. Predrasudu o plesu kao elitnoj umjetnosti, estetskom proizvodu namijenjenom pozornici i disciplini rezerviranoj za profesionalno trenirana tijela. Labanova je univerzalna vrijednost u proširenju pitanja plesne umjetnosti na područje umijeća kretanja, kao osnove ljudskog iskustva.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 22. veljače 2026.

Piše:

Jasmina
Fučkan